I dok se mnogi vesele praznika, mnogi ih očekuju sa strahom i očajem.
Zašto?
Zašto strah, očaj, nemoć, u vrijeme, kada nam je svako obilje u zanju, stvarima, ljudima, reursima, najdostupnije od kada svijet postoji?
Što je to, što nas uvjerava, da nam je radost, pripadnost, shvaćenost, voljenost ili bilo koje dobro, oduzeto ili uskraćeno?
Knjižnice su prepune knjiga, YouTube prepun videa, na socijalnim mrežama puca od motivacijskih i inspirativnih izjava u smislu »moć je uvama«; »vi ste moćan kreator«; »vi možete ostvariti svoje snove« i slično, a većini ljudi ipak ne uspijeva da izađe na kraj s krajem, niti sa najosnovnijim, svakidašnjim potrebama i zadaćama?
Genij u vama
Prosječna osoba nije obučena da izrazi svog unutrašnjeg genija. Jednostavno, istrenirani smo, ako čak ne dresirani, da zapamtimo ono što drugi kažu i da oponašamo ono, što drugi rade. U međuvremenu, genij u nama, zarobljen je u našem unutrašnjem zatvoru. Zbunjen zbog toga, pokušava da se oslobodi i pritom proizvodi mnogo pogrešaka, mnogo depresije i čak trenutaka mentalnog očaja. Najgore u tome je to, da toga nismo svjesni. Lutamo u tami i tonemo u sveći ponor beznađa, straha, nemoći, osjećaja ne-vrijednosti. Tražimo uzroke u svijetu oko nas u našem okruženju. U službi, u braku, u porijeklu, u novačanom, vremenskom ili bilo kojem drugom stanju. Krivimo sve i svakoga i same sebe. Pisac ovih redaka, ja, živjela sam u tom ponoru punih 10 godina, i onda su prošle, i kao da ih nikada nije ni bilo. To je ono, što vam želim prenijeti, ako ste među onima, koje na trenutak hvata strah, u bilo kojem obliku ili intenzivnosti.
Osjećaj da nismo sretni, da smo baksuzi, velikim dijelom potiče upravo iz ove situacije. Naše mentalno kućanstvo je podijeljeno i kao takvo djeluje protiv sebe. Naš unutrašnji um želi kreirati veličinu i radost ispunjenog individualnog života, dok vanjski (objektivni) um, želi površinski život, koji mu naša osjetila u svojoj ograničenosti, sugeriraju da to ono, što želimo..
Nemojte sada da se obrušite na vanjski um ili ego, on ima svoju ulogu, ali je ograničen i ta ograničenja, granice, su te, koje treba raširti. Objektivni um nije stvoren da djeluje u suprotnosti sa unutarnjim, podsvjesnim umom, već je poprimio takvo djelovanje tijekom milenija neukog treninga, koji se prenosi iz generacije na generaciju. Sve dok se taj uobičajeni, naviknuti način djelovanja (razmišljanja) objektivnog uma ne ukloni, ne može biti ni pravog mira ni prave veličine u nama.
Kako se osloboditi tuge, straha i nemoći?
Dva uma moraju raditi zajedno u skladu i za istu svrhu. Objektivni um je taj koji bira. Dat nam je taj prekrasan dar slobodne volje. A da bi to uistinu bio dar i ne prokletstvo, naš objektivni um treba svakodnevno impresionirati podsvijest sa svojim najvišim mislima, ciljevima, snovima i onda, skladno reagirati kada podsvjest iznese moć, kojom se ti ciljevi i snovi mogu ispuniti. Objektivni um bi trebao, da od podsvijesti stalno očekuje sve više i više snagei da se istovremeno održava u stanju smirenosti, u dobro uravnoteženom receptivnom stanju, koji je tako neophodan za puni, sve veći izraz naše unutrašnje moći. Da bi izgradili i njegovali takav stav, potrebno je da uskladimo oba uma, svjesnog i podsvjesnog. Budući da svjesni um, svakodnevno, iz trenutka u trenutak, usmjerava i utiče na podsvijest, njihovo usklađivanje, potaknuti će podsvjesni um, da generira još više života, veću inteligenciju i moć i omogućiti podsvijesti, da izađe na vidjelo i uradi ono, što joj je naređeno.
Većina onih koji pate od mentalne depresije, nezadovoljstva, kronične malodušnosti ili sklonosti da žive na tamnoj strani života, moći će se osloboditi tih stanja, kada unutašnjoj moći bude dana puna sloboda djelovanja. Postaviti svjesno i podsvjesno u sklad, znači dati priliku unutašnjoj moći da se izrazi i olakšanje će doći istog trenutka. Osim toga, cijela će se osobnost ponovno napuniti novim života, tijelo će postati snažnije, a um briljantniji.
Kada je kronična mentalna depresija posljedica nepovoljnih mentalnih stanja, lijek je uvježbavanje objektivnog uma preciznim, znanstvenim razmišljanjem. To znači, živjeti na svjetloj, konstruktivnoj, rastućoj strani i svaku misao čvrsto oblikovati po uzoru na najviše ideale, koji se u datom trenutku mogu zamisliti. Kada svoju pažnju koncentriramo na svoje ideale, krećemo ka njima, uz ustrajno, duboko, emocionalno povezivanje sa njima, izdignut ćemo se iz depresije, tame i nezadovojstva u svijet svjetla, slobode, mira i radosti.
“Najveći lijek na svijetu je promjena; a promjena podrazumijeva prelazak sa starog na novo.”
Postoji uzvišeno područje u ljudskom umu, gdje je sreća vječna. Da uđete u ovo područje, prva bitna stvar je da uskladite oba uma, a potom da održavate pogled na pjedestalu svega onoga što je istinito, svega što je savršeno, svega što je uzvišeno, svega što je lijepo i svega što je plemenito.
Vaši Snovi su savršeni zbir svega toga. Uprite vaš pogled u vaše Snove i dozvolite, da vas povedu na svjetlu stranu života.
P.S. Sve što je ovdje napisano, je moje osobno iskustvo i to nije receptura za izlječenje. Ako vam je postavljena bilo kakva liječnička dijagnoza, uvažavajte savjete liječnika, a onda, koliko vam je to moguće, radite što god vam je moguće, da sa vaše strane doprinesete bržem izlječenju, da se jednog dana probudite oslobođeni okova nemoći i tame. Ako vas je nešto u tekstu ponukalo, pokrenulo ili se dotaklo nečega u vama, onda slijedite tomu onoliko, koliko osjećate da vam odgovara. Krenite korak-po-korak, ništa vam neće pobjeći i sve već čeka na vas.
