Neka vam je ponosan Dan Žena

Jeste li znali, da je mimoza simbol Dana žena u Italiji?

Koji cvijet ćete vi pokloniti sebi, ako ste žena, ili koji cvijet ćete pokloniti ženama u svom okruženju, ako ste muškarac?

Proslava Dana žena, da ili ne?

Od kad sam na ovom svijetu, kontekst i u vezi s tim, način proslave Dana žena, se u mnogome promijenio – na štetu žena!

Ma koliko čudno zvučalo, u ovo doba fantastičnog napretka i dostignuća, na svim mogućim područjima, od astronomije, do nauke, tehnike i tehnologije i najnovijeg prodora umjetne inteligencije, čini se da jedno područje ljudskog djelovanja i dalje ustrajno stagnira, ako čak i ne nazaduje?

Što mislite, koje je to područje?

Ljudska svijest. Ljudsko shvaćanje o tome, tko mi uistinu jesmo. Ovako napisano izgleda, kao da se odnosi na neke tamo mase ljudi, na nekih 8 milijardi ljudi, koliko ih otprilike živi na Zemlji.

Koliko vrijedi život jedne žene?

Ali nemojmo se zavaravati. Ovo se odnosi na mene, na vas, na pojedinca. 8 milijardi pojedinaca, čini tu kolektivnu svijest, koja stagnira, što znači, NAZADUJE! U ovom Univerzumu ništa ne miruje, što znači, ništa ne stagnira. Stagnacija jednostavno znači nazadovanje. lako i neosjetno, kližemo po spirali poimanja našeg života, dolje, dolje, dolje. Kako to znam, jer sam to doživjela. Bila sam sveto uvjerena, kako je moj život odličan, nije bilo baš sve kako sam htjela….ali, u usporedbi sa drugima? Mama mia, bogovski. Nisam bila gladna, nisu me tukli, imala sam krov nad glavom, muža i djecu, sve onako, kako to treba biti, jel' da? To da sam morala, radi mira u kući, slušati druge, pognuti glavu i progutati knedlu, je bilo dio toga, a tome su me ionako učili od malena. Uistinu nisam imala razloga da se žalim, jer…

• Nisam bila među onima, koje su svako-toliko „udarale u dovratak“ ili čak „padale po stepenicama“, pa su postale majstorice u šminkanju, da sve to sakriju
• Nisam očito bila među onima, koje su završile na groblju. Samo lani je u Sloveniji, koja je kao najnaprednija na našim prostorima, umrlo 12 žena, kao posljedica nasilja na ženama. Ove godine, dvije, a sutra je tek 8.3.23, Dan žena? Svaki broj znači jedan ugašeni život jedne žene. Svaki je previše. Kako li je u drugim državama Balkan, ne želim niti pomisliti
• Nisam bila među onima, koje trebaju moliti za novac, jer je u našem kućanstvu bilo komotnije, sve prenijeti na ženu i izigravati gazdu, pa poslije se busati u prsa, kada je sve bilo u redu ili upirati prstom, kada sve nije bilo u redu. Na kraju krajeva za taj novac sam radila u prosjeku 100 sati sedmično, i tu ne uključujem kućni rad. Rad me i nije toliko morio, volim raditi, ali pitanje „zašto mi ova košulja nije ispeglana“, nakon prevoženih 1.200 km i 3 sata spavanja, mi je uistinu dizalo pritisak. Al' opet, nisam među onima, koje se šminkaju ili se više ne mogu šminkati.

I tako sam klizila po spirali „normalnog, svakodnevnog života u kojem ništa ne fali“, nadolje, sve dok nisam tresnula na dno. Nije bilo prijatno i pojma nemam kako sam preživjela, ali to ionako nije na meni da znam, ali znam, da je vrijedilo!

Ono što sada radim u životu i sa svojim životom je to, da se koprcam što bolje mogu, da probijam zonu komfora, ne iz dana u dan; već iz sata u sat, iz minute u minutu, iz jednog u drugi udisaj. I to koprcanje, uključuje i vas. Uključuje sve ljude oko mene, bliske i daleke, znane i neznane, drage i one malo manje drage. Jer svi smo dio cjeline, svi smo Jedno i ako samo jednome od 8 milijardi nas bude loše, loše je svima nama – i obrnuto!

Pa, hajmo obrnuti! Hajmo uporno, redovno i trajno, penjati se po spirali života naviše i naprijed. Vratimo i povratimo poštovanje i cijenjenje Života u svakome od nas, što znači i u biće, koje se zove Žena.

Ne možemo jedni bez drugih, ali nitko nije vrjedniji ili manje vrijedan od drugoga. Nismo isti (hvala bogu) i ne trebamo biti isti, ali smo isto vrijedni i zaslužni. I svi smo jednako odgovorni za to.

Opunomoćena žena

Drage žene, budite žene, a ne djevojčice koje se igraju sa lutkama i glume princeze na zrnu graha ili svete mučenice, pod parolom „vidjet ćete kad me ne bude bilo“. Vaša ženstvenost je vaša snaga, zato skinite hlače (ne doslovce) i budite kraljica svog kraljevstva u koje ima pristup samo ono, tko i što, vi dozvolite. Toliko ste hrabre, da vam se ne treba kiti lažnom „tvrdom kožom“ i muškaračkim „ja to mogu“. Vaša urođena ženstvena hrabrost i odlučnost su pokretači života na Zemlji. Što mislite, koliko bi li nas bilo 8 milijardi, kada bi muškarci rađali?

I kad smo kod rađanja, žena ste u punom smislu riječi, bilo da ste rodili ili ne. Biti žena ne podrazumijeva majčinstvo u uobičajenom smislu riječi. Budite ponosna majka idejama, koje mijenjaju svijet. Ali to je tema za neku drugu priču.

Opunomoćen muškarac

Dragi muškarci, budite muškarci i ne mamine maze (tomu su žene krive! Uistinu i bez pardona) i obucite hlače i zavrnite rukave i učinite, da se vaša žena, osjeća sigurnom i ponosnom uz vas. Takav muškarac preuzima odgovornost na svoja ramena. Spreman je priznati pogrešku i podijeliti uspjeh. Ne boji se ni suza ni nježnosti. Zna kamo ide, ali spreman je prihvatiti savjet (i od žene), kada je u nedoumici. Svjestan je svoje muškosti i ne treba da je dokazuje i ispoljava vrijeđanjem, podčinjavanjem i maltretiranjem slabijih od sebe. Obitelj (u bilo kakvom obliku), mu je inspiracija i utočište, a vanjski svijet poligon za odmjeravanje snage.

U tom vanjskom svijetu, kroz svoje djelovanje, pokažite, da je patrijarhat odradio svoje i da više nema mjesta u vašem načinu razmišljanja i djelovanja. Da sinergija i kooperativnost donose bolje, brže i zadovoljnije rezultate. Pokažite svoje mišiće gradeći siguran i zaštićen svijet u kome svatko može slobodno izražavati svoje talente i vještine i tako na svoj način, ugraditi svoj kamenčić u mozaik Života.

Tko zna, koliko će još vode proteći ispod Savskog ili Višegradskog ili Moračkog ili Vardarskog ili mosta na Miljacki, prije nego to bude, ali sve počinje prvim korakom – danas.

Patrijarhat je duboko uvriježen u naš mentalitet iako se vješto i različito skriva u različitim kulturama. Znate valjda onaj vic o tome, gdje Srpkinja, Crnogorka, Bosanka i Slovenka drže novac?

Ne znate?

Spkinja ga skriva u kuhinji, Crnogorka pod lopatom, Bosanka u knjizi, a Slovenka ga stavlja na stol, pa čik uzmi ako se usuđuješ!  Malo za šalu, ali u svakoj šali se skriva istina. 

Čemu skrivati ili čemu se pretvarati? 

Patrijarhat kočnica napretka i slobode

Dakle, patrijarhat podrazumijeva nadmoć i vlasništvo nad ženama, LGBTQIA zajednicom i djecom. Najgore pri tome je što i sve vjerske institucije, sve do jedne, podržavaju taj status i u ovo doba nesigurnosti, velikih društvenih, klimatskih i tehnoloških promjena, sve su jače i dogmatičnije u svom djelovanju. Prestrašeni i egzistencijalno ugroženi ljudi, tražeći pomoć i oslonac, s lakoćom  potpadaju pod njihov utjecaj i tako potkopavaju svoju moć, da preuzmu kontrolu i odgovornost za svoj život. I da pojasnim, moja kritika se odnosi na vjerske institucije i ne na vašu vjeru, koja god to bila! Institucije su institucije i svrha su same sebi i vlastitoj koristi, pa makar po cijenu razdora i krvoprolića, što na ovim prostorima već previše dugo svjedočimo.

I da se opet vratim na nas žene. Jeste da patrijarhat omogućuje društvenu privilegiranost muškaraca, koja se očituje kroz različite oblike iskorištavanja, nasilja, ponižavanja, kontrole tijela i percepcije žene kao imovine, ali i mi kao žene snosimo djelomičnu odgovornost, što je patrijarhat još uvijek tako moćan. Trpimo i ćutimo, očekujući, da će se netko ili nešto promijeniti i u tom čekanju, uzgajamo nove i nove generacije nejakih, feminiziranih muškaraca, „majčinih sinova“ i „odvažnih, mogu-ja-to muškobanjastih žena??

Iako živimo u društvu u kojem bi svi trebali biti jednaki - ustav, zakonodavstvo i razne institucije to bi trebali jamčiti - stvarnost je snažno protkana nejednakošću. To se očituje u normalizaciji seksualnog nasilja, seksizma i činjenice da se ženski glasovi ne čuju u javnom prostoru u istoj mjeri kao glasovi muškaraca.

Prvi praznik žena

166 godina je prošlo od prvih ženskih demonstracija, 8.3.1857 u New Yorku, kada su tekstilne radnice zahtijevale bolje uvjete rada i bolju plaću.  166 godina nije malo, ali očito nije dovoljno, da bi se promijenila ljudska svijest i ponašanje, kada govorimo o jednakosti i ravnopravnosti među spolovima, zato sam na početku i spomenula stagnaciju. 

Zato, neka i ovogodišnji Praznik Žena, bude i praznik i opomena i poticaj na novi način razmišljanja, na građenje svijeta u kojemu vlada sloga, razumijevanje, rast, ljubav i zajedništvo. Sjetimo se na taj dan, svih onih, koje su izgubile dostojanstvo, zdravlje, djecu, slobodu, živote, da bi danas, unatoč svemu, živjele puno, puno boljim životom, nego što su one mogle ni sanjati.

Na medijima sam vidjela nekoliko poziva na proteste u kojima se traži da se suočimo s patrijarhatom, da se od nadležnih institucija traže mjere, a od društva da više ne tolerira seksualno nasilje! Iako imaju dobru namjeru, u osnovi griješe. Trebamo se boriti ZA bolje, ljepše i slobodnije, a to počinje U nama i IZ nas, POJEDINAČNO! Tek opunomoćeni pojedinac, može biti koristan član društva.

Stoga:

Budite ponosna što ste žena!

Budite ponosne, što ste ŽENE. Budite ponosni, što ste UZ ženu. Budite ponosni, što ste spremni prihvatiti se teškog boja, braneći ljudskost i ljudsko dostojanstvo i istovremeno graditi svijet u kome će ovo i slični zapisi biti tek prašni papir iz povijesti.

I zato:

Kupite si ili kupite karanfil, mimozu, stručak ili buket i proslavite slavlja vrijedan Dan Žena! A ja vam umjesto cvijeća poklanjam digitalni dnevnik u vrijednosti 47€, da ga besplatno prenesete na svoj kompjutor i pomoću njega, krenete graditi vaš život iz snova.